STRUČNI RAD (PROFESSIONAL PAPER)
Ivana Kralik1, Ivana Bjelobrk2, Ana Buinac3, Danijel Cvetko1, Mihaela Justić4, Dajana Meštrić5, Jelena Popić1,6, Katarina Ružić3, Tajana Turk2,7, Dario Faj7,8
1 Klinička bolnica Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb
2 Klinički bolnički centar Osijek, Josipa Huttlera 4, Osijek
3 Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb
4 Klinička bolnica Merkur, Zajčeva 19, Zagreb
5 Zdravstveno veleučilište, Mlinarska cesta 38, Zagreb
6 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šalata 3b, Zagreb
7 Sveučilište u Osijeku, Medicinski fakultet Osijek, Josipa Huttlera 4, Osijek
8 Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo Osijek, Crkvena ulica 21, Osijek
Corresponding author: Ivana Kralik, Dubrava University Hospital,
DOI: https://doi.org/10.55378/rv.47.2.8
Sažetak
Korištenje dijagnostičkih referentnih razina u svakodnevnoj kliničkoj praksi s ciljem optimizacije postupaka koji se provode rendgenskim uređajima za računalnu tomografiju može predstavljati poseban izazov ako su dane za pojedina anatomska područja. Razlog tome je činjenica da se za oslikavanje istog anatomskog područja mogu koristiti različiti protokoli, ovisno o potrebnoj razini kvalitete radiološke snimke koja je određena kliničkom indikacijom. Usporedba tipičnih vrijednosti dozimetrijskih veličina s takvim dijagnostičkim referentnim razinama može rezultirati pogrešnim poimanjem potrebe za poduzimanjem korektivnih mjera bilo s ciljem smanjenja ozračenja pacijenta bilo s ciljem poboljšanja kvalitete dijagnostičke informacije. Zbog toga je važno uspostaviti i koristiti dijagnostičke referentne razine koje su dane za pojedinu indikaciju što će u ovom radu biti pokazano na nekoliko primjera iz svakodnevne kliničke prakse.
Ključne riječi: DRL, tipične vrijednosti, CT, dijagnostičke referentne razine, optimizacija
Indication based vs anatomical region based diagnostic reference levels
Abstract
The use of diagnostic reference levels in daily clinical practice with the aim of optimising the procedures performed with X-ray devices for computed tomography can be challenging if they are given for specific anatomical regions. The reason for this is the fact that different protocols can be used for imaging the same anatomical region, depending on the required level of image quality, which is determined by the clinical indication. Comparison of typical values of dosimetric quantities with such diagnostic reference levels can be misleading with regard to the need for taking corrective measures either with the aim of reducing patient exposure or with the aim of improving the quality of diagnostic information. For this reason, it is important to establish and use diagnostic reference levels that are given for a particular clinical indication, which will be shown in this paper on several examples from everyday clinical practice.
Keywords: DRL, typical values, CT, diagnostic reference levels, optimisation
