Review paper (Pregledni rad)
Mia Milanović Litre1, Tatjana Matijaš1
1 University of Split, University Department of Health Studies, Split, Croatia
Corresponding author: Tatjana Matijaš, email:
DOI: https://doi.org/10.55378/rv.48.2.3
Abstract
Computed Tomography (CT) is a common method of choice in the diagnosis of thoracic diseases. Since CT operates on the principle of ionizing radiation and frequently involves the use of contrast agents, it is crucial to standardize CT protocols to reduce the need for repeat imaging and, consequently, minimize patient exposure to radiation. The selection of a CT protocol primarily depends on the patient’s clinical indications and needs. The main classification of CT protocols distinguishes between the use of contrast agents (CECT) and non-contrast protocols (NCCT). The LDCT protocol is characterized by a low radiation dose and high sensitivity for detecting pulmonary nodules, making it suitable for lung cancer screening. Ultra-LDCT yields satisfactory results in diagnosing pneumonia and pneumothorax. Cine CT enables the assessment of cardiac function throughout the entire cardiac cycle, though it involves a high radiation dose and low temporal resolution. The use of contrast agents is particularly beneficial for differentiating adjacent non-vascular structures, more accurately identifying vascular anatomy, and improving the detection and characterization of pathological lesions. For diagnosing vascular pathologies, CTA is used, while CTPA is essential for diagnosing pulmonary embolism (PE) with high sensitivity and specificity. TRO CT is useful in cases of acute chest pain to rule out emergencies. Dynamic changes in tissue perfusion are monitored with DCE-CT, which is also valuable in tumor diagnostics. In pediatric applications of CT for the chest, it is essential to emphasize the use of the lowest possible radiation dose and contrast agent to minimize risks.
Keywords: contrast enhanced chest CT, CT, CT angiography, low dose CT, non-contrast chest CT
Pregled slikovnih protokola za CT prsnog koša
Sažetak
Kompjutorizirana tomografija (CT) je česta metoda izbora kada je u pitanju dijagnostika bolesti prsnog koša. Budući da CT radi na principu ionizirajućeg zračenja, a uz to je i česta primjena kontrastnog sredstva, nužno je standardizirati CT protokole ne bi li se smanjila potreba za ponovnim snimanjem, a samim time i izloženost pacijenta zračenju. Odabir CT protokola prvenstveno ovisi o kliničkim indikacijama i potrebama pacijenta. Glavna podjela CT protokola je ona na primjenu kontrastnog sredstva (CECT) i bez primjene (NCCT) istog. LDCT protokol odlikuje se niskom dozom zračenja te visokom osjetljivošću otkrivanja plućnih čvorova, zbog čega se primjenjuje za probir raka pluća. Ultra-LDCT daje zadovoljavajuće rezultate prilikom dijagnosticiranja upale pluća i pneumotoraksa. Procjenu srčane funkcije tijekom cijelog srčanog ciklusa, omogućuje pak cine CT, ali uz visoku dozu zračenja i nisku vremensku rezoluciju. Primjena kontrastnih sredstava prednjači prilikom razlikovanja susjednih nevaskularnih struktura, preciznijeg identificiranja anatomije krvnih žila te bolje detekcije i karakterizacije patoloških lezija. Za dijagnosticiranje vaskularnih patologija, primjenjuje se CTA, dok je CTPA ključna u dijagnosticiranju PE s visokom osjetljivošću i specifičnošću. TRO CT je koristan kod akutne boli u prsima, ne bi li se isključila hitna stanja. Dinamičke promjene u perfuziji tkiva prati DCE-CT, a koristan je i u dijagnostici tumora. Pedijatrijska primjena CT protokola za prsni koš naglašava važnost primjene najniže moguće doze zračenja i kontrastnog sredstva kako bi se rizici sveli na minimum.
Ključne riječi: bezkontrastni CT prsnog koša, CT, CT angiografija, kontrastni CT prsnog koša, niskodozni CT
